PRESS - Najnovije iz Grupacije

Intervju predsjednika Uprave za hrvatski časopis LIDER

  • Posted on:  Petak, 20 Listopad 2017 08:49

intrevju1111

Trojica braće, tri različita biznisa, vlasnički potpuno nepovezana, rijetkost su u poslovnom konceptu koji se naziva obiteljski biznis. Svjetlana Stanića poduzetnička javnost poznaje kao najvećeg distributera pića, a sada je njegova Stanić grupa, kako kaže, drugi najveći proizvođač pića u Hrvatskoj. Stanić, inače rođen u Kreševu, u srednjoj Bosni, u Hrvatsku je 1993. došao iz Švedske, gdje je boravio osam godina. U ratno vrijeme došao je u Split kako bi pomogao bližnjima i nakon dvije godine trebao se vratiti u Švedsku, no ugodnu mediteransku klimu više nije želio mijenjati. Vrlo brzo našao je kontakte u distributivnom biznisu i 1995. bila je godina poslovnog uzleta. Tada je potpisao prvi ugovor s Heinekenom, najprije za BiH, a vrlo brzo i za Hrvatsku. Njegov pravi poslovni razvoj počeo je s Heinekenom, s kojim i dalje surađuje i putem kojeg se danas lakše probija na neka tržišta. Stanić je u poslovnom razvoju imao aferu, nekoliko propalih prilika za preuzimanje i jednu vrlo uspješnu koju je realizirao s Ivicom Todorićem. Upravo mu se smiješi životna prilika. Hoće li je iskoristiti?

U poslovnom svijetu sva su trojica braće Stanić. Mnogi vas povezuju, ali katkad i brkaju. Što rade braća Zvijezdan i Goran?

-          Sva trojica imamo vlastite biznise i naši su odnosi točno definirani, nema nijedne nepoznanice u vlasničkoj strukturi. Zvijezdan je u proizvodnji i distribuciji suhomesnatih, mliječnih i zamrznutih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj -Distribucija kvalitete Stanić. Sa suprugom također ima tvrtku Intertekstil i jošnekoliko manjih poduzeća.
Goran još živi u BiH i ima proizvodne pogone. Najprije je osnovao Mesnu industriju Stanić čije je poslovanje danas usmjereno na premium segment. U vrijeme oporavka BiH najviše se poslovno orijentirao na građevinski materijal, to mu je glavni biznis. Posjeduje tvornicu Stamal koja, među ostalim, proizvodi žbuku i ljepilo, a njegova je zadnja 'greenfiled' investicija vapnara. S njom je napravio dobar posao-povezao se s proizvođačima željeza u regiji i čini mi se da mu je to trenutačno najprofitabilniji biznis. Kažem da mi se čini zato što međusobno vrlo malo razgovaramo o poslu, pogotovo u prisutnosti roditelja.

Je li istina da vam je otac još davno savjetovao da se kao braća ne miješate jedni drugima u posao?

-          Pa, zapravo smo svi mi kreirali tu domaću atmosferu u kojoj se ne govori o poslu. Ima mnogo ljepših tema za razgovor. Iako ne mogu reći da katkad ne porazgovaramo o strateškim stvarima povezanima s poslom.

Što vam je ugovor s Heinekenom i ostalim partnerima do sada konkretno omogućio?

-          Znanje i iskustvo koje danas imamo u segmentu pića došli su zahvaljujući Heinekenu. Taj ugovor traje 22 godine i nedavno je produljen na dodatnih osam, što je neuobičajeno u poslovnom svijetu. To najbolje pokazuje koliko taj partner ima povjerenja u našu tvrtku. Poslije se poslovanje proširilo i na suradnju s Diageom, najvećim proizvođačem pića na svijetu. Zatim smo potpisali ugovor s Philipom Morrisom, koji je i dalje aktivan, kao i s Diageom. Od Diagea i Heinekena naučio sam svjetske trendove, marketing, pristup kupcima i aktivnostima u HoReCi, a od Philipa Morrisa kako unaprijediti kvalitetu distribucije.

Zašto ste se i u kojem trenutku odlučili na proizvodnju?

-          Godine 2010. odlučio sam da se više neću širiti u distribuciji, sazreli smo toliko da se usmjerimo u proizvodne pogone, da iskoristimo znanje i iskustvo koje imamo zahvaljujući suradnji sa svjetskim top brendovima. Ugovori s distribucijom ugovori su sa završetkom i uvijek je upitno hoće li se produljiti. Kad sami proizvodimo, možemo kreirati proizvod od početka do kraja prema svojim uvjerenjima, možemo biti kreativni. Naš prvi pokušaj bila je akvizicija Fructala koji je prodavala Laško grupa, no izgubili smo u toj utrci. Drugi pokušaj bio je Pago. Prema svemu sudeći, trebao sam ući u tu akviziciju jer brend je bio u Heinekenovu vlasništvu, no ni u jednoj multinacionalki nemate nikakve privilegije. Tada je njemački Granini ponudio bolju cijenu i mi smo se povukli iz priče. Godinu poslije Agrokorje tražio kupca za Juicy i odlučio sam ići u akviziciju do kraja. To je bio kvalitetan poslovni dogovor. Poznato je da Ivica Todorić nikad nije volio prodavati svoje biznise, naravno, dok je o tome još mogao odlučivati.

Jesu li pregovori bili teški?

-          Ivica Todorić bio je mnogo iskusniji biznismen od mene i prodavao je Juicy samo radi akvizicije Mercatora. Juicy je bio poznat i kvalitetan brend, stoga su naši interesi bili veliki. Pregovori jesu bili teški, uvijek na rubu hoćemo li ili nećemo realizirati posao; ali kad smo se dogovorili, dogovora se držalo. Ljudi o obitelji Todorić često ne govore najbolje, a ja im uvijek kažem da ja nemam loša iskustva. Prema meni je sve obavljeno korektno i profesionalno.

Kako su sokovi Juicy dospjeli na Bliski istok i zašto baš onamo?

-          Hrvatska je, nažalost, tržišno ograničena u konzumaciji, ona iznosi 25 litara po stanovniku. Čak i ako tomu dodamo BiH, i dalje smo ograničeni, na svjetskoj razini to nije ništa veliko. S Heinekenom sam navikao baratati drukčijim brojkama. Prije dvije godine otišao sam na godišnji odmor u Dubai, u zemlju u kojoj je zabranjena konzumacija alkohola, gdje je vrlo vruće i gdje su brojke 125 litara po stanovniku. Preko nekih naših ljudi i poznanstava u distribuciji došao sam do vlasnika velike distributerske tvrtke i predstavio svoj brend najbolje što sam mogao. U početku nije bio zainteresiran. Međutim, kad smo ga nagovorili na probni kontejner, naš se sok počeo iznenađujuće brzo rotirati u prodaji, što je značilo nove i veće narudžbe. Juicy je počeo osvajati objekte HoReCe i uvršten je u ponudu nekih od najpoznatijih lokalnih, ali i internacionalnih lanaca restorana i klubova u Dubaiju među kojima su Cipriani, Blue Marlin Ibiza, The Act, Roberto' s i Dubai Creek Golf& Yacht Club, kamo zalaze šeici i ostala društvena krema. Zanimljivo je da se na Bliskom istoku sokovi u HoReCi ne serviraju u marketinškoj ambalaži, nego u staklenim bokalima. Sok se pije s votkom, u čemu je najbolje prošla naša brusnica. Ona je napravila Juicyjevu priču u Dubaiju. Probila nas je kvaliteta našeg soka. Možda vam čudno zvuči da se u Dubaiju sok pije uz alkohol, no treba znati kako su svi top klubovi u kojima se toči naš Juicy u hotelima u kojima je dopuštena konzumacija alkohola. U spomenute klubove dolazi i mnogo stranaca koji žive u Dubaiju, pa i turista.

Jeste li mijenjali proizvod otkako ste ga kupili?

-          Proširili smo brend novim okusima, ali kvaliteta soka ni u jednom se trenutku nije mijenjala. Osluškujemo svjetske trendove i razvijamo brend u smjeru koji prati zdrav način života, što se posebno vidi u našim sokovima 100% Juicy koji ne sadržavaju dodane šećere, umjetna bojila i konzervanse. Jucy je naš premium brend i zaštitni znak. U sklopu Grupe imamo i drugi brend, To, koji je vrlo kvalitetan, ali cjenovno je konkurentniji.

Kad govorite o ulasku na tržišta, možete li povući paralelu između Istoka i Zapada te navesti razlike?

-          Pokušali smo s Njemačkom i Švedskom, no to je bio mnogo teži pothvat, trebat ćemo malo promijeniti strategiju za ta tržišta. Na Zapadu je većina domaćih poduzeća koja čuvaju svoje pozicije, a na Istoku su sva strana i više manje nova, zato presuđuje kvaliteta.

Kakva je bila poslovna situacija početkom sezone? Kakav je bio odnos između vas i Jamnice, distributera?

-          Onaj tko kaže da nije bio pogođen situacijom u Agrokoru, ili laže ili nešto krije. Pitanje je samo tko je prošao bolje, a tko lošije. Srećom, imamo više poduzeća i sagledavao sam situaciju na razini cijele grupacije. Ova godina iznimno je uspješna na tržištuBiH, s 'greenfield' investicijom postali smo broj jedan na tržištu. Tu moram istaknuti veliku kooperativnost ljudi iz Jamnice s kojima smo održavali redovite sastanke i imali pravi partnerski odnos. Bio sam jako kooperativan prema njima. Moje tvrtke u BiH bile su vrlo susretljive prema Konzumu, pomagali smo gdje smo mogli. Na kraju, i Antu Ramljaka, prema kojemu smo u početku svi bili skeptični, treba pohvaliti za obavljeni posao. Uzimajući u obzir poslovanje na razini cijele grupacije, dobre odnose s Jamnicom i Agrokorom, imali smo gubitke, ali oni nisu previše utjecali na opstojnost našeg poslovanja. Možda nismo ostvarili sve planove koje smo zacrtali, ali prodaja je ili jednaka ili blago raste u odnosu na prošlu godinu.

Jeste li zainteresirani za preuzimanje Jamnice?

-          A tko nije? To je kao da pitate dijete bi li voljelo pojesti čokoladu.

Vjerujete li u priču o konzorciju za preuzimanje Agrokora? Biste li pristupili takvome modelu?

-          Mediji katkad vole napuhati pojedinu priču kako bi se malo ispitalo tržište. Vjerujem da će bilo koji poduzetnik u Hrvatskoj koji ima mogućnost i priliku uključiti se u akviziciju biti zainteresiran. Situaciju pratim detaljno i svakodnevno, no prerano je još reći što će se sve događati.

Imate li kapaciteta za kupnju Jamnice?

-          Govorimo o ozbiljnom kapitalu, rijetko koje poduzeće u Hrvatskoj može samostalno ući u takav pothvat. Svi će morati ući u neki konzorcij, na neki se način ujediniti ili tražiti samostalno partnere za tu akviziciju. Mnogo toga ovisit će i o interesu stranih multinacionalki, od kojih su neke već nagovijestile zainteresiranost. To ne znači da mi domaći nemamo izgleda. To je proces koji je vrlo skup, zato treba dobro procijeniti svaku stavku na putu do ostvarenja. Pitanje je i kakav će na kraju biti odnos između Vlade i vjerovnika, posebice banaka. Za sadje mnogo nepoznanica koje još treba razriješiti.

Koliko vaši poslovni planovi trpe zbog Agokora?

-          Sada je u tijeku planiranje poslovanja za iduću godinu: moramo odrediti što želimo, koje investicije su nam zanimljive i u kojem se smjeru želimo razvijati. S jedne strane morate čekati, a s druge strane kovati nove planove. I sad se vraćamo na pitanje zašto izvoz. Zato što 'nikad ne stavljaj sva jaja u jednu košaru'

Podrazumijeva li to neka nova tržišta ili jačanje položaja na Bliskom istoku?

-          Danas je najpotentniji Bliski istok, pokušavamo ući i u Afriku, koja je i dalje kompleksno tržište. Svi distributeri koji su nam se javili više su prodavali prijevaru nego prave poslovne prijedloge. Sudjelovali smo na dva natječaja i čekamo rezultate. Kad govorimo o Bliskom istoku, govorimo o Kataru, koji nam pokazuje iznimne rezultate, o Arapskim Emiratima, Omanu. Godinu dana radili smo na Saudijskoj Arabiji, ali tek prije mjesec dana poslali smo onamo prve kontejnere s proizvodima koji bi se preko našeg partnera trebali naći na policama 59 supermarketa. U Irak smo također u svibnju i lipnju poslali prve kontejnere, dobili smo i ondje zeleno svjetlo, no u toj zemlji nemate kontroliranu distribuciju, više je to 'ad hoc' prodaja. Prošli tjedan bio sam u Jordanu, uskoro ćemo potpisati ugovor s vlasnikom velike proizvodno distribucijske tvrtke koja pokriva 14 tisuća objekata. To je sada vrlo potentno tržište -60 posto sokova uvozno je, svi su konkurenti ondje i uvozni su brendovi dobrodošli. Vlasnik te tvrtke pomogao nam je i oko Libije, ponudio nam je također uvoznika za Egipat. Tako zaokružujemo bliskoistočnu regiju. U fazi je registracija naše tvrtke u Dubaiju. Od sljedeće godine sve bi se izvozne aktivnosti u toj regiji trebale voditi putem nje. Uskoro planiram otići i u Indiju.

Koga imate u Indiji?

Imam partnere s kojima godinama surađujem u distribuciji, oni su nam pomogli s uspostavom lokalnih kontakata. Preko njih sam došao do jednog od najvećih distributera s kojim očekujem sastanak u bliskoj budućnosti, cilj je dogovoriti posao u Mumbaiju. Bio sam u Indiji prije dvije godine, proučio sam tržište i sad bi bilo dobro konkretizirati posao.

Posluje li ondje koja hrvatska tvrtka?

Koliko znam, u Indiji nema hrvatskih tvrtki. Nažalost, nema ih baš mnogo ni na Bliskom istoku. Primjerice, na 'Gulfoodu' velikom sajmu prehrambene industrije u Dubaiju, prošle smo godine od domaćih tvrtki bili mi i Podravka.

Imate li vi dovoljno proizvodnih kapaciteta za ta tržišta?

-          Od trenutka naručivanja do puštanja linije u proizvodnju potrebno je šest mjeseci. Za sad imamo pet linija koje imaju kapacitet od oko 120 milijuna litara, tijekom 2018. instalirat ćemojoš dvije linije pa bismo za 2019. bili na kapacitetu od 200tinjak milijuna litara.

Imali ste aspiracija prema Badelu 1862. Zbog čega nije uspjela ta akvizicija?

-          Iskreno, nisam sklon žaliti za prošlim vremenima, iz svega pokušavam izvući pouku i krenuti dalje. Uvijek gledam preda se, u budućnost. Prirodno je da nekad uspijete realizirati svoje ciljeve, a katkad ih mijenjate putem jer se mijenjaju i okolnosti. Svakako želim sreću novim vlasnicima jer je Badel 1862 tvrtka s dobrim brendovima koje i sam cijenim.

Planirate li se širiti na druge kategorije proizvoda?

-          U postupku je otvaranje pogona u Metkoviću za preradu mandarina u NFC (sokovi dobiveni cijeđenjem i prešanjem) i koncentrata, a sekundarno za proizvodnju marmelada i eteričnih ulja. Prijavili smo se putem Ministarstva poljoprivrede za nepovratna sredstva iz fondova EU i čekamo odgovor. Proizvođači mandarina oduševljeni su idejom, a proširili bismo asortiman na još neke okuse iz Dalmacije. Riječ je o ulaganju od oko šest milijuna eura; mi bismo uložili četiri milijuna, a dva očekujemo od fondova EU. U tim pogonima proizvodili bismo i eterična ulja.

Stanic.com koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak pregleda i korištenja ove web stranice kliknite na Više o kolačićima...